Moram stati
inaće će omča postati još kraća
prostor gubi jasne oblike
postaje neuhvatljiv, sablasan.
samo buka i gomila otpadaka
poslanih u prazno.
ljudski izmet lebdi i truje nezamjetno.
na površini je gužva, slojevi trulog mesa
po kojima gaze novi naraštaji, u ponavljanju.

Tražim svoj pedalj neokaljane zemlje
gdje neću mirisati vaš truli dah.
Lešinari, u vremenu bez boga i ideala.

Weltschmerz, u srcima otpadnika
i smiješnih tražitelja istine.
Ubija ih gomila bez sjaja u očima.
Dignite se, vi otpadnici,
jer zemlja nade će umrijeti bez vas.