Mjesto je ispunjeno disanjem i glasovima
Mnoštvo
šaroliko koliko i bezlično
pogleda uperenih na pozornicu.

Stojim visoko, na početku
lagano oslonjena na zid
između vrata i početka reda
mirnog izraza, gledajući kroz ljude
vizualno ih rastapajući u ništa.

Ipak, pogledom tražim jedinu ljepotu
znajući da je negdje
sklad u gomili nesavršenosti.
Gdje je?

Ušao je u unutrašnjost i stao tik do mene.
Provala zvuka u tišinu. Deranje feromona.
Zrak je postao gust i zasićen.
Kontrola tijela i stava na dijelu.

Nepomično stojim pogleda uprtog ravno.
Čovjek sa pozornice počinje pričati.
Gledam ga i ne vidim, slušam ga i ne čujem.
Svjesna jedino sjajne, glatke kože tik uz moju.

Dvije tamne prilike na kraju dvorane
jedna uz drugu
ja u crnoj haljini, on sa crnim uvojcima do ramena.
Sklad, u gomili.

Izvan vremena, dišem..
Dišem..
Dišem..